Bubijeva pesmarica

← Iskanje

#107 D-MOLL

Đorđe Balašević

dOdlutaš Cponekad I sanjam A7sam,
priznajem ne dide ali Bpokušavam.
I uvek ddođe A7D dmol.

Spusti se ko lopov po žicama,
ruke mi napuni tvojim sitnicama.
I teško prođe sve to.

Jedan BD-mol me Adobije,
kako odeš dti u Bsobi je.
Glupi D gmol uvek A7sazna kad je dto.

Uhvati me Fčvrsto I ne Cpopušta,
lud je za A7tišinom, to ne Bpropušta.
Vodi gme u svoj A7plavićasti ddom.

Jedan D-mol me razvali,
Neki bi to prosto tugom nazvali.
Nije to što je tuga za D-mol.

Ponekad te nema i sasvim sam
izmišljam način da malo smuvam dan
ali je lukav D-moll
Pusti da se svetla svud priguše
sačeka poslednje zvezde namiguše
vuče mi rukav, idemo

Plaši me to gde si ti
hiljadu se stvari moglo desiti
glupi D-moll sa kim tugujem svu noć
Uzme me u svoju tamnu kočiju
nebo primi boju tvojih očiju
znam taj put, to je prečica za bol
Jedan D-moll me razvali
neki bi to prosto tugom nazvali
nije to, šta je tuga za D-moll

d AOstala je knjiga sa
A7Par nepročitanih strana
dI neke Bstvarčice od Herendi porcelana
A A7Jedan pulover u dkom si bila
AI ostala je ploča A7Best of Ry Cooder
i fina mala plava dkutijica za A7puder
I ja sam te ostao Azeljan dok me bude d+moja mila.