Bubijeva pesmarica

DLete ptice, Alete Davioni,
Ga života Ajure Dkamioni.
GMoja duša Apješke sama,
Dboja joj je hblaga tama,
GSva od pjesme Aona Dpijana,
Gu meni je Atuga Dzaspala.

Ja sam roðen između dva rata,
između asfalta i blata,
na raskršć mnogih žeja
so žalosti, kap veselja
i sudbina sva od kamena,
u meni je tuga zaspala.

Kad bi čovjek barem imo krila.
cijelo nebo kuća bi mu bila,
a ne ova od besmisla
i sa svih me strana stisla,
blentava od jada logika,
u meni je tuga zaspala.

Lete ptice, lete avioni,
a života jure kamioni.
Od saznanja muka dođe,
a sto dođe to i prođe,
nada mi se uzaludila,
u meni je tuga zaspala.