#299 LUTKA
DKo mi tebe Dmaj7uze,
hko mi tebe Aposla,
e ko f#provocira naše Gsuze
svaki Aput, kad bi došla.
DMeni mozak Dmaj7brani,
hda se tebi Apredam,
tvoja epojava me f#hrani,
G al’ se ipak Ane dam.
I D Dmaj7samo te hgledam,
Aosečaj je eizvanredan,
i toj f#drogi biću Gpredan,
makar Aost’o čedan.
DLutko, Aja sam hrešen,
da Avečno s tobom e f# G-Aplešem. Uuuu.
DPogled tvoj me Dmaj7srami,
hal' mi strašno Agodi,
emiris tvoj me f#mami,
Gdodir tvoj me Avodi.
DTi si cilj mog Dmaj7lutanja,
i hpredmet Apobude,
erazlog mog f#drhtanja,
boja Gmoje Apožude.
I dok D Dmaj7tonem u hsan,
u mraku Ačujem tvoj eglas,
na jastuku f#stiskam tvoj Gdlan,
orkestar Asvira za nas.
DLutko, Aja sam hrešen,
da Avečno s tobom e f# G-Aplešem. Uuuu.