Bubijeva pesmarica

CNedjelja, prokleta nedajelja, niCkdje nikog, pustinjaC₇​
U našim snoFvimGa još samo Csječanja.
CČekamo, mi samoa​ čekaCmo,
balerina zar si zaC₇spala
Zar stvarno ne viFdišG​
na kako tankom ledu pClešemC₇o.

Dolazi duFga, duga nGoć a iC​ ona mora pC₇roć
I kada kFiše padaGju tvoje mCi usne trebaaju,
Da me smFire svojim Gnježnim doCdirom.

CNedjelja, prokleta nedajelja ... C​

CŠutimo, mi samoa​ šutimCo, kao da se više ne vC₇olimo
A nije iFstina,G​ ja znam da nijeC​ istina.

Dolazi duFga, duga nGoć a iC​ ona mora pC₇roć
I kada kFiše padaGju tvoje mCi usne trebaaju,
Da me smFire svojim Gnježnim doCdirom.

Jer ljubav nije nestalaG​ samo se sCakrila
Otvori oči poGgledaj što je iza oblakaC.
I kada Fkiše padaGju tvoje mCi usne trebaaju,
Da me smFire svojim Gnježnim doCdirom.

Dolazi duFga, duga nGoć a iC​ ona mora pC₇roć
I kada kFiše padaGju tvoje mCi usne trebaaju,
Da me smFire svojim Gnježnim doCdirom.