#564 ŠTEFANA IN BERTOLIN
Bertolin je abil, strašen Etemperament,
zarad njega su babe, ku bi se E7reklo,
padavale v ažvaliment.
Ma njega ni dbrigala nobena pupa ne agospa,
samo ljepa EŠtefana mu pr srci je abla.
Tistu ljetu na jesen, jo ulih mislu je Evzet,
ma pršla je E7vojska an Bertolin ni blo druge,
je mogu ajet.
Se je Štefana dprdušala, da mu ostala bo azvjesta
an ko bo pršu Enazaj bo njegova anevjesta.
Ma Bertolin je Fraztjegnu G‘ramoniko a Esoju,
si obrisal je E7souzu an takuo je A Ezapoju: A
"Muoja Štefana, življenje al Esmrt,
ti si za E7mene, tku ku rajski Avrt,
ma buoh nej d Gtou, da bi jest ratal tuoj Amuož
bla suoj cajt si Emuoja, več E7moja na Aboš!" E A
Bertolin, je pisal Štefani vsak dan,
ma uana pej njemi, zmjeram manj an manj.
Ga je gejnela čakat an jo drugi je vzel,
ka Bertolin se je vrnu, je ulih na uohcet pršou.
Se je usjedu za mizu an je gledu Štefanu,
kejšen drug bi ju scabu an uazmjerjou s putanu,
kejšen drug bi na uohceti nardu kažin,
a ja kejšen drug, samo ne Bertolin!
Ma Bertolin je Fraztjegnu G‘ramoniko a Esoju,
si obrisal je E7souzu an takuo je A Ezapoju: A
"Muoja Štefana, življenje al Esmrt,
ti si za E7mene, tku ku rajski Avrt,
ma buoh nej d Gtou, da bi jest ratal tuoj Amuož
bla suoj cajt si Emuoja, več E7moja na Aboš!" E A
Je od takrat je pasalo, eee je že dosti ljet,
uad takrat že stuo krat se obrnu je svjet,
su šle vašu uoštije dvje tri države,
ma ni ugasnu uogen te ljubjezni taprave.
Je umrla Štefana an je umrou Bertolin,
ma uastal je an ljep an, ku bi se reklo,
žlahten spomin.
Tudi suoj cajt ljudje so zaljubljeni bli,
ma tuo ble so ljubezni, ku zdej jih več ni.
Ma Bertolin je Fraztjegnu G‘ramoniko a Esoju,
si obrisal je E7souzu an takuo je A Ezapoju: A
"Muoja Štefana, življenje al Esmrt,
ti si za E7mene, tku ku rajski Avrt,
ma buoh nej d Gtou, da bi jest ratal tuoj Amuož
bla suoj cajt si Emuoja, več E7moja na Aboš!" E A