#87 ČOVEK SA MESECOM U OČIMA
Saumoran i nem (jablan gromom rdazvaljen)
ZEagledan u čašu predubaoku
Bio mi je stran ... i naizgled nodrmalan
Al' tad' mEu spazih odraz Meseca u oaku
aOn me oslovi-pa kako idu dposlovi
Ma Eidu (progunđah) sve u vražjeg avraga
Na to on planu naprašno ... odmeri me dsablašno
Nemate Evi pojma braco adraga
A-H
NCe znaš ti šta znači ubGiti grad
Ne znaš ti bEauke kaljavih roavova
ahNe znCaš ti šta znači spaGvati sad
Kad sklopim oEči ništa osim tih krovova
Kaad sklopim oči nebom naiđu mdobe
Zamirišu gostinske sEobe, nebom svadba odzvaanjEa
Kaad sklopim oči nebom promiću lidca
Zatreperi roj tEamburica, Dunav sedef odraanjaE
aZverko ludila što si se dprobudila
ECrni ti je princ poljubac adao
Al' neću se stideti što Boga neću dvideti
Jer to i Enije Bog kojeg sam aznao
aNe znaš ti nema doslobođenih
ESvaku tišinu mi granata aprošara
Spašen je taj prvi dpogođeni
A svi su Edrugi većni taoci akosmara
aKada sklopim oči nebom dnaiđu ladje
EZvona, lavez komšijske svađe, miris svežeg aoranja
Ali kada svane vetri s reke dzacvile
Znam to tuže Evodene vile, Dunav tamjan aodranja