Bubijeva pesmarica

← Iskanje

#94 D-MOLL

Đorđe Balašević

d+

d Odlutaš ponekCad I sanjam A7sam,
priznajem nde ide ali pokBušavam.
I uvek ddođeA7 D mdol.

dSpusti se ko Clopov po A7žicama,
ruke mi dnapuni tvojim Bsitnicama.
I teško dprođe A7sve dto.

Jedan D-mBol me dAobije,
kako odeš tdi u sBobi je.
Glupi D mgol uvek sA7azna kad je tdo.

Uhvati me čFvrsto i ne pCopušta,
lud je za tišA7inom, to ne prBopušta.
Vodi mge u svoj pA7lavićasti ddom.

Jedan D-mBol me rAazvali,
Neki bi to prdosto tugom nBazvali.
Nije tgo što je tA7uga za D-mdol.

Ponekad te nema i sasvim sam
izmišljam način da malo smuvam dan
ali je lukav D-moll
Pusti da se svetla svud priguše
sačeka poslednje zvezde namiguše
vuče mi rukav, idemo

Plaši me Bto gde Asi ti
hiljadu se dstvari Bmoglo desiti
glupi D-moll gsa kim A7tugujem svu dnoć

dUzme me u Csvoju tamnu A7kočiju
nebo primi dboju tvojih Bočiju
znam taj put, dto je A7prečica dza bol

dJedan D-moll Cme A7razvali
neki bi to dprosto tugom Bnazvali
nije to, šta dje A7tuga za dD-moll

Odstala je knjAiga sa
PA7ar nepročitanih strana
dI neke stvBarčice od Herendi porcelana
AJeA7dan pulover u kdom si bila
AI ostala je ploča BA7est of Ry Cooder
i fina mala plava kdutijica za pudA7er
I ja sam te ostao zAeljan dok me bude md+oja mila.